Novi Front

Najčitaniji blog u usponu<----->Bez cenzure<----->Intrigantni i eskluzivni<----->Jedini Vaš regionalni blog<----->Bez ograničenja i predrasuda<----->O svemu otvoreno i transparentno<----->Hrabri i časni bez dlake na tastaturi

23.06.2013.

Zavisnost od video igrica sve više podstiče na agresiju

Piše: Francuz Vedran
            Činjenica je da i samo naše društvo je u velikoj mjeri ispunjeno kriminalom. To svakako utiče i na pojedince da se kod njih javljaju strahovi, izolacija i svakako dolazi do sve veće socijalne hladnoće. Medijski stručnjak G. Gerbner je dok je ispitivao stepen nasilja u medijima, ponajviše u televiziji, otkrio da je nasilje dominantno u serijama, filmovima, ali i da ga ima u dječjem programu, ctrićima a posebnu opasnost je istakao u video igricama. Jedna studija sa početka milenijuma utvrdila je da nasilne video igre mogu podstaći agresivne misli, osjećanja i ponašanje u laboratorijskim uslovima, kao i u stvarnom životu. Prednost nad drugim medijima stiču svojom interaktivnošcu - mogucnošću poistovjećivanja između igrača i protagoniste. One su, po ovom istraživanju, forumi na kojima se nalaze agresivna rešenja na konfliktne situacije.  Istraživanja su pokazala da djeca koja više igraju nasilne igre češce ulaze u tuče, svađe sa nastavnicima ili ispoljavaju bes i neprijateljstvo; vremenom postaju verbalno i fizicki agresivnija. U poređenju nasilnih i nenasilnih igrica vidjelo se da se igrači prvih češće ponašaju agresivno prema onima koji su izgubili u nadmetanju.  Dejvid Grosman tvrdi da nas "pucačine" iz prvog lica uče da ubijamo, i uvijek ih pominje kao "simulatore ubistva". Sa njim se slaže i američka javnost, nakon emisije koja je sa video igrama povezala motive osamnaestogodišnjaka da ubije tri policajca.                      
           U javnosti se sve glasnije tvrdi da igre djecu čine ljenjim, neposlušnim i sklonim ubilačkom nasilju. Adam Lanza, koji je prošlog decembra 2012.g. ubio 27 osoba u Konektikatu je navodno bio opsjednut nasilnim igrama, a Andreas Brejvik je izjavio u sudu da je za svoj masakr vežbao igrajući Call od Duty. Na primjer, igrači u najprodavanijoj igrici za PlayStation 2 „Grand Theft Auto 3“ bodove dobijaju otimajući automobile i kradući drogu od ljudi na ulici. U igri Carmageddon, cilj je oboriti što više pješaka na trotoaru, i to uz zvukove lomljenja kostiju zbog „realističnog efekta“ .Video igre kritikuju za sprečavanje društvenog razvoja djece, stava prema religijama, nekreativno provedenog vremena, kao i mnogih javnih incidenata, pretežno vezanih za zloupotrebu vatrenog oružja od strane maloljetnika.
               Video igre dokazan su uzrok nekoliko dokumentovanih smrti. Južnokorejac. Li Song Sop umro je posle pedesetočasovnog igranja "Warcrafta", Kinez Ksu Jan je izdržao petnaest dana, a dvadesetogodišnji Indijac je opstao tri meseca. Na kraju su zavisnost platili životom. Ipak, nisu postali nasilni, što upucuje na teoriju o moralnoj panici. Taj izraz stvorio je Stenli Koen da označi utisak grupe ljudi zasnovan na preuveličanim činjenicama - da je druga grupa, po pravilu kontrakultura, opasno izopačena i predstavlja pretnju za društvo. Moralnu paniku održava tabu o kome je diskusija nemoguća, usljed neuklonivih predrasuda. Prva kontroverzna video igra nastala je 1976. godine i zvala se "Pedestrian", što znači - piješak. Vozili biste se u kolima i gazili piješake. Kako bi bila prihvatljivija, piješake su zamijenili zombijima i tako je nastao čuveni "Death Race". "Grand teft auto" je samo na prvobitnu ideju uneo molotovljeve koktele, puške i bombe. Većina mladih do sada je vec iskusila puškaranje sa policajcima i hiljade slomljenih kola San Andreasa, sladak osjećaj prebijanja nekog sitnog mufljuza bejzbol palicom, ili precizne "head shot-ove" u "Counteru". Pa, da li smo zbog toga više nasilni? Kontraargument teoriji o nasilju je stav da nasilje ne izazivaju samo video igre vec i nasilne knjige i filmovi. Izdavacke kuće vide mlade kao samo mali deo tržišta, dok je veci deo namenjen odraslima, sa većim prihodom. Tako, industriji video igara moraju biti data ista prava kao filmadžijama i knjižarama - što uključuje scene eksplicitnog seksa i nasilja. Zasićenost nasilnim slikama naime ima i blagotvoran uticaj na djecu, jer ih čini manje osjetljivim, i lakšim za kontrolu u stvarnom svijetu.             
                 
Početkom ove godine u Glasu Srpske čitao sam zanimljiv članak „Video igre (ne) izazivaju nasilje?“ u članku se govori i o potezu Bijele Kuće na čelu s američkim predsjednikom Barakom Obamom gdje je on odlučio da zaobiđe Kongres i po hitnom postupku  sprovede u djelo 23 izvršne akcije za koje će biti zadužen Centar za kontrolu bolesti a koje se tiču proučavanja nasilnog ponašanja. Na meti analize će tokom cijele godine biti nasilni mediji poput filmova, televizije i video igara. „Kongres bi trebalo da finansira istraživanje posljedica koje nasilne igre imaju na mlade ljude", kazao je Obama, koji je tražio od Kongreasa 10 miliona dolara za ovo istraživanje. Međutim, sve to možda i ne bi bilo toliko zastrašujuće da nije statističkih podataka koji kažu:  32% djece uzrasta 9-17 godina igraju video igrice svaki ili gotovo svaki dan, od čega 60% navodi da su im akcione i borbene igre omiljeni žanr.
                Ali to što nasilne igre ponekad dovode u vezu sa stvarnim nasiljem, ne znači da ga one i izazivaju. Studija iz 2011. je pokazala da muškarci koji upražnjavaju ovu vrstu razbibrige imaju manju aktivnost u oblastima mozga povezanim sa kontrolom emocija i agresivnim ponašanjem. A kratkoročan porast agresije „nije isključivo povezan za kompjutreske igre", kaže psiholog Von Bel sa Kraljevskog koledža u Londonu u nedavnom članku koji je napisao za Guardian. „TV, čak i nasilje u vijestima imaju sličan  uticaj".
Novija istraživanja pokazala su da video igre imaju čak i pozitivne  efekte na mozak. Naučnici   znaju još od 1980-ih da igranje video igara - čak i na   kratko - može da poboljša vrijeme reagovanja i koordinaciju između ruke i oka. A najnovija   studija, koju je sprovela kognitivna naučnica dr Dafni    Bavelir   sa Univerziteta Ročester, kaže da igranje može da poboljša i vizuelnu oštrinu. Njene studije su mjerile efekte igara na razne vrste kognitivnih funkcija uključujući učenje, pažnju, istovremeno obavljanje više zadataka, obrađivanje podataka i donošenje odluka.
             U laboratoriji dr Bavelir nedavno su proučavani efekti akcionih igrica takozvanih „pucačina iz prvog lica" (First Person Shooter / FPS). Ona je primjetila da osoba koja redovno igra FPS igrice ima bolji vid iz dva razloga: igrači su „sposobni da   razlikuju detalje i da primjete različite nivoe sive". Ovo drugo je naročito važno jer može da vas spase od saobraćajnog udesa po maglovitoj noći.  Kako bi bila sigurna   da  vatreni igrači nisu imali ove sposobnosti na početku, Bavelirova je neigrače stavila na strogi režim igranja igrica i izmjerila njihove rekacije prije i poslije.Čak i među zakletim neigračima mala doza igranja je ostavila pozitivne  efekte. „Posmatrali smo uticaj igara na vizuelnu sposobnost osjetljivosti na kontraste i primjetili smo efekte koji djeluju i do dvije godine", kazala je Bavelirova u intervjuu za NPR.
                Ove pozitivne posljedice navele su profesorku da sa svojim timom osmisli igre specifične za pojedine medicinske probleme. Oni trenutno rade na igrama za „pacijente sa slabvim vidom koje će uticati na njihov mozak da bolje vidi".
            Ali nemojte koristiti ove pozitivne efekte kao izgovor da provedete deset sati za računarom. Prekomjerno igranje - kao i gledanje TV-a - može da proizvede nezdrav životni stil i ponekad dovede do gojaznosti i drugih problema vezanih za fizičku neaktivnost.
             Kao šo je psiholog Bel zaključio u Guardianu: „Presuda na osnovu obimnog naučnog istraživanja na ovu temu ne glasi da su video igre nova zloslutna prijetnja društvu već da će nam pretjerivanje u bilo čemu napraviti problem".

 Svakako, ove divne ljetne dane uz sunčeve zrake 
i poklon od Gospoda Boga, predlažem da iskoristite u prirodi koristeći sve njene blagodati, čari i ljepotu kojom krasi naš život, umjesto da budemo robovi ljudske tehnologije  koja može uništiti i naše i tuđe živote!   

Нема коментара: